UZROCI ZA NASTANAK 

Pseće i ljudske uši slične su u jednoj stvari. Naime, zdrave uši se čiste same, jer se oljušteni epitel zajedno s ušnom mašću izlučuje prema spoljašnjoj strani uva.

Međutim, oblik samog ušnog kanala znatno se razlikuje kod ljudi i pasa, a to je istovremeno i jedan od glavnih razloga da se upala češće pojavljuje kod pasa nego kod ljudi. Ljudski ušni kanal je vodoravno oblikovan, sa ravno položenom strukturom u obliku tunela. Kod pasa je u obliku slova L, što otežava uklanjanje oljuštenog epitela i voska. To stvara vlažno, mračno okruženje koje je izvrsno mesto za razmnožavanje bakterija i gljivica. Psi s uspravnim ušima manje su skloni tome, jer u takvom uvu stalno kruži vazduh. Sa druge strane, u pasa sa visećim ušima (koker-španijeli, baseti) česte su tegobe s upalom jer je uvo stalno vlažno. Kod nekih pasmina, međutim, problem je dlakavi ušni kanal, kod kojeg dlačice ometaju lučenje staničnih ostataka i ušnog voska. 

Sezonske upale uva mogu da budu uzrokovane alergijama ili stranim telima u uvu (to su često semenke trave u proleće). Psi koji vole da se zadržavaju u vodi takođe su skloni razvoju upala.

Hronične infekcije uva su dugotrajne i često su malo neprijatnije za lečenje. Obično su povezane s alergijama, a ne toliko s oblikom samog uva. Uzrok mogu da budu i Cushingova bolest ili problemi sa štitnjačom. 

 

KAKO PREPOZNATI UPALU UVA?

Upala uva se obično brzo prepoznaje, jer je popraćena tipičnim simptomima:

  1. trzanje glavom,
  2. češkanje po ušima,
  3. trljanje glave od predmete, pod,
  4. iscedak iz ušiju (često veoma neprijatan miris),
  5. crvenilo ušnog kanala
  6. hematom u uvu.

DIJAGNOSTIKA

Veterinar će svakako da uzme bris slušnog kanala i pokušaće da utvrdi da li je upala uzrokovana bakterijama, gljivicom ili grinjama. Grinje veterinar može da otkrije odmah pod mikroskopom. Međutim, često su potrebne laboratorijske pretrage kako bi se utvrdilo prisustvo bakterija i gljivica. 

LEČENJE 

Lečenje zavisi od stepena upale. Uvek se preporučuje čišćenje ušiju kako bi se uklonila sva prljavština. Ako je upala već uznapredovala, uvo bi moglo da bude bolno, zato prilikom čišćenja budite veoma nežni. Ako je područje uva preosetljivo, to bi trebalo da učini veterinar, jer životinja može da dobije sedativ. Takođe se koriste lokalni lekovi koje karakteriše antibakterijsko, antifungalno i protivupalno delovanje. Antibiotici takođe mogu da se daju sistemski. Protivupalni lekovi ponekad mogu da se koriste sistematski kada želimo da smanjimo bol, crvenilo i otekline. 

PREVENTIVA

Neprijatne upale uva mogu da se izbegnu redovnim čišćenjem ušiju. Zadatak je veoma jednostavan ako psa naviknemo od malih nogu. Sredstvo za čišćenje, koje bi trebalo da bude sobne temperature, sipa se u uvo psa koje se drži prema gore, a podnožje uva se lagano masira kako bi se omekšala i oslobodila nakupljena prljavština. Obrišite višak sredstva za čišćenje s uva i pustite psa neka otrese glavom kako bi uklonio preostalo sredstvo za čišćenje i prljavštinu iz ušiju.

Za štenca kod kojih je problem to što je ušni kanal stalno mokar, preporučuje se korišćenje pudera za negu ušiju, koji sprečava bakterijske infekcije jer održava suvu okolinu.