Svi smo to već doživjeli – ljetni dan, vožnja do rijeke / jezera i osvježavajuće kupanje u bistroj hladnoj vodi za vas i vašeg četveronožnog prijatelja. Zatim slijedi dosadna vožnja kući kada pokušavate nesmetano gledati na cestu iako ćete uskoro pasti u nesvijest od mirisa mokrog psa.

Andy Brunning, britanski profesor kemije, destilirao je bit složenih molekularnih reakcija u infografiku koja je objavljena na njegovu blogu Compound Interest. Ovo je samo jedna od njegovih serija infografika koje nude znanstvena objašnjenja mirisa koji u uobičajnom danu pozdravljaju ili napadaju naše nosnice poput novog automobila, WC-a, kave, svježe pokošene trave i slanine.

Jedna od njegovih infografika je i miris mokrog psa. Kada psa vodite u šetnju, zapravo vodite i čitav niz mikroorganizama. Te bakterije i gljivice sretno borave na koži i u dlaci vašeg psa radeći ono što mikroorganizmi rade i u tom procesu stvaraju niz hlapljivih organskih spojeva. To je početak onoga što će postati neugodni miris  (mirisni napad mirisa) po mokrom psu.

Ako se ti hlapljivi organski spojevi proizvode cijelo vrijeme, možda se pitate zašto mokar pas toliko slabije neugodno miriše od suhog psa. Voda u tome igra važnu ulogu jer pomaže u razgradnji mikro sekreta bakterija i gljivica u psećoj dlaci. Kad voda iz dlake isparava, sa sobom nosi hlapljive spojeve koji tako lakše dopiru do vašeg nosa. Također se povećava i vlažnost zraka koja okružuje psa, a budući da je vlažan zrak sposoban prihvatiti veću koncentraciju molekula neugodnih mirisa, učinak je dodatno pojačan. 

Možda ne čudi to da nije bilo puno istraživanja o mirisu mokrih pasa iako je prije nekoliko godina provedena pilot studija kako bi se usporedile razlike između spojeva koji se emitiraju iz dlake suhih i mokrih pasa. Studija je otkrila niz spojeva čija se koncentracija povećavala kada je pseća dlaka bila mokra, a pokrivali su čitav niz neovisnih mirisa od „sumpornog“, „ljekovitog“, „voćnog“ i „zemljanog“. Također su otkrili da se koncentracija nekih spojeva drastičnije povećala od drugih.

Gore navedene koncentracije benzaldehida, fenilacetaldehida, acetaldehida, fenola i 2-metilbutanala u mokroj psećoj dlaci, povećale su se za veći faktor nego neki drugi spojevi u odnosu na suhu dlaku nego neki drugi spojevi. S druge strane, primijetili su da se koncentracija nekih spojeva u mokroj psećoj dlaci smanjuje. Spojevi u kojima je zabilježeno najznačajnije smanjenje bili su izovalerična kiselina i višelančani aldehidni lanci. Sve to pridonosi prilično složenom obrascu promjena i samo na temelju ove studije teško je odrediti točne spojeve zbog kojih mokar pas toliko slabije neugodno miriši od suhog psa, ali vidimo da je to zasigurno zbog različitih koncentracija mnogih uključenih spojeva.

Sada barem znamo da psi nisu sami krivi što tako grozno neugodno mirišu kada su mokri. 🙂

Vir: https://www.compoundchem.com/2015/07/28/wet-dog/